[1] Gospod caruje: nek se raduje zemlja! nek se vesele ostrva mnoga.
[2] Oblak je i mrak oko njega; blagost i pravda podnožje prijestolu njegovu.
[3] Oganj pred njim ide, i pali naokolo neprijatelje njegove.
[4] Munje njegove sijevaju po vasiljenoj; vidi i strepi zemlja.
[5] Gore kao vosak tope se od lica Gospodnjega, od lica Gospoda svoj zemlji.
[6] Nebesa kazuju pravdu njegovu, i svi narodi vide slavu njegovu.
[7] Nek se stide svi koji se klanjaju kipovima, koji se hvale idolima svojim. Poklonite mu se svi bogovi.
[8] Èuje i raduje se Sion, i kæeri se Judejske vesele radi sudova tvojih, Gospode!
[9] Jer si ti, Gospode, visok nad svom zemljom i nadvišuješ sve bogove.
[10] Koji ljubite Gospoda, mrzite na zlo. On èuva duše svetaca svojih; iz ruku bezbožnièkih otima ih.
[11] Svjetlost se prosipa na pravednika, i veselje na one koji su prava srca.
[12] Radujte se pravedni o Gospodu, i slavite sveto ime njegovo.