[1] Uzvišivaæu te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete.
[2] Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me.
[3] Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siðem u grob.
[4] Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo.
[5] Gnjev je njegov za trenuæe oka, a do života milost njegova, veèerom dolazi plaè, a jutrom radost.
[6] I ja rekoh u dobru svom: neæu posrnuti dovijeka.
[7] Ti šæaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh.
[8] Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih:
[9] “Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju?
[10] Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.”
[11] I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem.
[12] Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti.