[1] U tebi je uzdanje, Bože, tebi pripada hvala na Sionu, i tebi se izvršuju zavjeti.
[2] Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo.
[3] Bezakonja me pritiskuju, ti æeš oèistiti grijehe naše.
[4] Blago onome koga izbiraš i primaš, da živi u dvoru tvom! Nasitiæemo se dobrom doma tvojega, svetinjom crkve tvoje.
[5] Divno nam odgovaraš po pravdi svojoj, Bože, spasitelju naš, uzdanico svijeh krajeva zemaljskih, i naroda preko mora daleko.
[6] Koji si postavio gore svojom silom, opasao se jaèinom,
[7] Koji utišavaš huku morsku, huku vala njihovijeh i bunu po narodima!
[8] Boje se tvojih èudesa koji žive na krajevima zemaljskim; sve što se javlja jutrom i veèerom ti budiš da slavi tebe.
[9] Nadgledaš zemlju i zalivaš je, obilno je obogaæavaš; potok je Božji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio.
[10] Brazde njezine napajaš, ravniš grude njezine, kišnim kapljama razmekšavaš je, blagosiljaš je da raða.
[11] Ti vjenèavaš godinu, kojoj dobro èiniš; stope su tvoje pune masti.
[12] Tiju paše po pustinjama, i humovi se opasuju radošæu.
[13] Luke se osipaju stadima, i polja se zaodijevaju pšenicom; vesele se i pjevaju.