[1] Gospode, Bože moj! u tebe se uzdam, saèuvaj me od svijeh koji me gone, i izbavi me.
[2] Da mi neprijatelj ne išèupa duše kao lav. Èupa, a nema ko da izbavi.
[3] Gospode, Bože moj! ako sam to uèinio, ako je nepravda u rukama mojima,
[4] Ako sam zlo vratio prijatelju svojemu, ili krivo uèinio onima koji na me na pravdi napadahu;
[5] Neka goni neprijatelj dušu moju, i neka je stigne, i pogazi na zemlju život moj i slavu moju u prah obrati.
[6] Ustani, Gospode, u gnjevu svojem; digni se na žestinu neprijatelja mojih; probudi se meni na pomoæ, i otvori sud.
[7] I ljudstvo æe se sleæi oko tebe; iznad njega izaði u visinu.
[8] Gospod sudi narodima. Sudi mi, Gospode, po pravdi mojoj, i po bezazlenosti mojoj neka mi bude.
[9] Nek se prekine zloæa bezbožnika, a pravednika potpomozi, jer ti ispituješ srca i utrobe, Bože pravedni!
[10] Štit je meni u Boga, koji èuva one koji su prava srca.
[11] Bog je pravedan sudija, i Bog je svaki dan gotov na gnjev.
[12] Ako se neæe bezbožnik da obrati, on oštri maè svoj, nateže luk svoj, i naperuje ga;
[13] I zapinje smrtnu strijelu, èini strijele svoje da pale.
[14] Gle, bezbožnik zaèe nepravdu, trudan bijaše zloèinstvom, i rodi sebi prijevaru.
[15] Kopa jamu i iskopa, i pade u jamu koju je naèinio.
[16] Zloba njegova obrati se na njegovu glavu, i zloèinstvo njegovo pade na tjeme njegovo.
[17] Hvalim Gospoda za pravdu njegovu, i pjevam imenu Gospoda višnjega.