[1] Bože, rasrdio si se na nas, rasuo si nas, gnjevio si se; povrati nas.
[2] Zatresao si zemlju, i razvalio si je; stegni rasjeline njezine, jer se njiha.
[3] Dao si narodu svojemu da pozna ljutu nevolju, napojio si nas vina od kojega se zanesosmo.
[4] Podigni zastavu za one koji te se boje, da uteku od luka,
[5] Da se izbave mili tvoji. Pomozi desnicom svojom i usliši me.
[6] Bog reèe u svetinji svojoj: veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu.
[7] Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj,
[8] Moav èaša moja, iz koje se umivam, na Edoma pružiæu obuæu svoju. Pjevaj mi, Filistejska zemljo!
[9] Ko æe me odvesti u tvrdi grad? Ko æe me otpratiti do Edoma?
[10] Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskom našom?
[11] Daj nam pomoæ u tjeskobi. A obrana je èovjeèija uzalud.
[12] Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.