[1] Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo.
[2] Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove.
[3] Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega.
[4] Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas.
[5] Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno?
[6] Zar se neæeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi?
[7] Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju daj nam.
[8] Da poslušam što govori Gospod Bog. On izrièe mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraæaju srcem k njemu.
[9] Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoæ njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj!
[10] Milost i istina srešæe se, pravda i mir poljubiæe se.
[11] Istina æe niknuti iz zemlje i pravda æe s neba priniknuti.
[12] I Gospod æe dati dobro, i zemlja naša daæe plod svoj.
[13] Pravda æe pred njim iæi, i postaviæe na put stope svoje.