[1] Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega.
[2] Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem
[3] Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me.
[4] Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me;
[5] Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me.
[6] I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo;
[7] Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji.
[8] Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure.
[9] Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu;
[10] Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega.
[11] Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo.
[12] Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio.
[13] Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj.
[14] S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni.
[15] Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima.
[16] Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti.
[17] Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj;
[18] Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.
[19] Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga.
[20] Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu.
[21] Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi.
[22] Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne.
[23] Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.