[1] Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.
[2] Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti.
[3] Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega.
[4] Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi.
[5] Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega.
[6] Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan;
[7] Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.
[8] Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega.
[9] Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno.
[10] Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema.
[11] Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji.
[12] Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari.
[13] A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh.
[14] Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja.
[15] Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj!
[16] Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja.
[17] Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom.
[18] Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega.
[19] Neprijatelji moji žive, jaki su, i sila ih ima što me nenavide na pravdi.
[20] Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim.
[21] Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene.
[22] Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj!