[1] Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
[2] Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
[3] “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
[4] Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
[5] Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
[6] Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
[7] Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
[8] Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
[9] Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
[10] Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
[11] Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
[12] Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
[13] Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
[14] Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
[15] Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
[16] Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
[17] Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
[18] Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.