[1] Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara.
[2] Ti si najljepši izmeðu sinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka.
[3] Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju.
[4] I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa.
[5] Oštre su strijele tvoje; narodi æe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srca neprijatelja carevijeh.
[6] Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice.
[7] Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje.
[8] Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele.
[9] Carske kæeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu.
[10] Èuj, kæeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega.
[11] I caru æe omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni.
[12] Kæi Tirova doæi æe s darovima, najbogatiji u narodu tebe æe moliti.
[13] Sva je ukrašena kæi careva iznutra, haljina joj je zlatom iskiæena.
[14] U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine.
[15] Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev.
[16] Mjesto otaca tvojih biæe sinovi tvoji, postaviæeš ih knezovima po svoj zemlji.
[17] Uèiniæu da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom æe te slaviti narodi vavijek vijeka.