[1] Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.
[2] Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.
[3] Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.
[4] Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;
[5] I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.
[6] Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.
[7] Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.
[8] Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.
[9] Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.
[10] Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.
[11] I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.
[12] Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;
[13] I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.
[14] Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!