[1] Bog nam je utoèište i sila, pomoænik, koji se u nevoljama brzo nalazi.
[2] Zato se neæemo bojati, da bi se zemlja pomjestila, i gore se prevalile u srce morima.
[3] Neka buèi i kipi voda njihova, nek se planine tresu od vala njihovijeh;
[4] Potoci vesele grad Božji, sveti stan višnjega.
[5] Bog je usred njega, neæe se pomjestiti, Bog mu pomaže od zore.
[6] Uzbuèaše narodi, zadrmaše se carstva; ali on pusti glas svoj i zemlja se rastapaše.
[7] Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš Bog Jakovljev.
[8] Hodite i vidite djela Gospoda, koji uèini èudesa na zemlji,
[9] Prekide ratove do kraja zemlje, luk prebi, koplje slomi, i kola sažeže ognjem.
[10] Utolite i poznajte da sam ja Bog; ja sam uzvišen po narodima, uzvišen na zemlji.
[11] Gospod nad vojskama s nama je, braniè je naš bog Jakovljev.