<Psalmi 129

[1] Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj,

[2] Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše.

[3] Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje.

[4] Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke.

[5] Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion.

[6] Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa,

[7] Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac;

[8] I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.”