[1] Nemoj se žestiti gledajuæi nevaljale, nemoj zavidjeti onima koji èine bezakonje.
[2] Jer se kao trava brzo kose, i kao zeleno bilje venu.
[3] Uzdaj se u Gospoda i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu.
[4] Tješi se Gospodom, i uèiniæe ti što ti srce želi.
[5] Predaj Gospodu put svoj, i uzdaj se u njega, on æe uèiniti.
[6] I izvešæe kao vidjelo pravdu tvoju, i pravicu tvoju kao podne.
[7] Osloni se na Gospoda, i èekaj ga. Nemoj se žestiti gledajuæi koga gdje napreduje na putu svojem, èovjeka, koji radi što namisli.
[8] Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo èiniš.
[9] Jer æe se istrijebiti koji èine zlo, a koji èekaju Gospoda naslijediæe zemlju.
[10] Još malo, pa neæe biti bezbožnika; pogledaæeš na mjesto njegovo, a njega nema.
[11] A smjerni æe naslijediti zemlju, i naslaðivaæe se množinom mira.
[12] Zlo misli bezbožnik pravedniku, i škrguæe na nj zubima svojim.
[13] Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov.
[14] Maè potežu bezbožnici, zapinju luk svoj, da obore ubogoga i ništega i pokolju one koji idu pravim putem.
[15] Maè æe njihov udariti u njihovo srce, i lukovi njihovi polomiæe se.
[16] Bolje je malo u pravednika nego bogatstvo mnogih bezbožnika.
[17] Jer æe se mišice bezbožnicima potrti, a pravednike utvrðuje Gospod.
[18] Zna Gospod dane bezazlenima, i dio njihov traje dovijeka.
[19] Neæe se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biæe siti.
[20] A bezbožnici ginu, i neprijatelji Gospodnji kao ljepota šumska prolaze, kao dim prolaze.
[21] Bezbožnik uzaima i ne vraæa, a pravednik poklanja i daje.
[22] Jer koje on blagoslovi, oni naslijede zemlju, a koje on prokune, oni se istrijebe.
[23] Gospod utvrðuje korake svakoga èovjeka i mio mu je put njegov.
[24] Kad posrne da padne, neæe pasti, jer ga Gospod drži za ruku.
[25] Bijah mlad i ostarjeh, i ne vidjeh pravednika ostavljena, ni djece njegove da prose hljeba.
[26] Svaki dan poklanja i daje u zajam, i na natražju je njegovu blagoslov.
[27] Uklanjaj se oda zla, i èini dobro, i živi dovijeka.
[28] Jer Gospod ljubi pravedni sud, i ne ostavlja svetaca svojijeh; uvijek se oni èuvaju; a pleme æe se bezbožnièko istrijebiti.
[29] Pravednici æe naslijediti zemlju, i živjeæe na njoj dovijeka.
[30] Usta pravednikova govore mudrost, i jezik njegov kazuje istinu.
[31] Zakon je Boga njegova njemu u srcu, stopala se njegova ne spotièu.
[32] Bezbožnik vreba pravednika, i traži da ga ubije;
[33] Ali ga Gospod neæe pustiti u ruke njegove, niti æe dati da ga okrive kad se stanu suditi.
[34] Èekaj Gospoda i drži se puta njegova, i on æe te postaviti da vladaš zemljom; vidjeæeš kako æe se istrijebiti bezbožnici.
[35] Vidjeh bezbožnika strašna koji se raširivaše kao granato drvo;
[36] Ali proðe, i evo nema ga; tražim ga i ne nahodim.
[37] Hrani èistotu i pazi pravdu, jer æe u èovjeka mirna ostati natražje.
[38] A bezakonika æe nestati sasvijem; natražje æe se bezbožnièko zatrti.
[39] Od Gospoda je spasenje pravednicima; on je krjepost njihova u nevolji.
[40] Gospod æe im pomoæi, i izbaviæe ih; izbaviæe ih od bezbožnika, i saèuvaæe ih, jer se u njega uzdaju.