[1] Gospod je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Gospod je krjepost života mojega; koga da se strašim?
[2] Ako navale na me zlikovci da pojedu tijelo moje, protivnici i neprijatelji moji, spotaæi æe se i pašæe.
[3] Ako protiv mene vojska u oko stane, neæe se uplašiti srce moje; ako se na me rat digne, ja se ni onda neæu bojati.
[4] Za jedno samo molim Gospoda, samo to ištem, da živim u domu Gospodnjem sve dane života svojega, da gledam krasotu Gospodnju i ranim u crkvu njegovu.
[5] Jer bi me sakrio u kolibi svojoj u zlo doba; sklonio bi me pod krovom šatora svojega; na kamenu goru popeo bi me.
[6] Tada bih podigao glavu svoju pred neprijateljima koji bi me opkolili; prinio bih u njegovu šatoru žrtvu hvale; zapjevao bih i hvalio Gospoda.
[7] Èuj, Gospode, glas moj, tebe prizivljem, smiluj se na me i usliši me.
[8] Srce moje govori pred tobom što si rekao: “tražite lice moje”; tražim lice tvoje, Gospode!
[9] Nemoj odvratiti od mene lica svojega, nemoj u gnjevu ostaviti sluge svojega; budi pomoænik moj; nemoj me odbiti, i nemoj me ostaviti, Bože, spasitelju moj!
[10] Jer otac moj i mati moja ostaviše me; ali Gospod neka me prihvati.
[11] Uputi me, Gospode, na put svoj i vodi me pravom stazom poradi onijeh koji me vrebaju.
[12] Nemoj me dati na volju neprijateljima mojim; jer ustaše na me lažni svjedoci; ali zloba govori sama protiv sebe.
[13] Vjerujem da æu vidjeti dobrotu Gospodnju na zemlji živijeh.
[14] Uzdaj se u Gospoda, budi slobodan; neka bude srce tvoje krjepko, uzdaj se u Gospoda.