[1] Bože! neznabošci doðoše u dostojanje tvoje; oskvrniše svetu crkvu tvoju, Jerusalim pretvoriše u zidine.
[2] Truplje sluga tvojih dadoše pticama nebeskijem da ih jedu, tijela svetaca tvojih zvijerima zemaljskim.
[3] Proliše krv njihovu kao vodu oko Jerusalima, i ne bješe ko da pogrebe.
[4] Postadosmo potsmijeh u susjeda svojih, rugaju nam se i sramote nas koji su oko nas.
[5] Dokle æeš se, Gospode, jednako gnjeviti, jarost tvoja gorjeti kao oganj?
[6] Izlij gnjev svoj na narode koji te ne znaju, i na carstva koja ne prizivlju tvojega imena.
[7] Jer izjedoše Jakova, i naselje njegovo opustiše.
[8] Ne pominji preðašnjih bezakonja naših, veæ pohitaj da nas presreteš milosrðem svojim, jer smo veoma ološali.
[9] Pomozi nam, Bože, spasitelju naš, radi slave imena svojega, izbavi nas i oèisti od grijeha naših radi imena svojega.
[10] Zašto da govore neznabošci: gdje je Bog njihov? Neka se pokaže pred oèima našim osveta nad neznabošcima za prolitu krv sluga tvojih!
[11] Neka izaðu pred lice tvoje uzdasi sužanjski, silom mišice svoje saèuvaj namijenjene smrti.
[12] Sedminom vrati u njedra susjedima našim ruženje, kojim te ružiše, Gospode!
[13] A mi narod tvoj i ovce paše tvoje dovijeka æemo tebe slaviti i od koljena na koljeno kazivati hvalu tvoju.