<Psalmi 137

[1] Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

[2] O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

[3] Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

[4] Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

[5] Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

[6] Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

[7] Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

[8] Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

[9] Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.