[1] Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova.
[2] Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu?
[3] Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda!
[4] Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom,
[5] Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.
[6] Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici.
[7] Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.
[8] Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju.
[9] Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;
[10] I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve.
[11] Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta.
[12] Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.
[13] Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove.
[14] Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi.
[15] On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.
[16] Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio.
[17] Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu.
[18] I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.
[19] Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu.
[20] Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu.
[21] Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru,
[22] Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru.
[23] I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.
[24] Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj.
[25] Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.
[26] I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji,
[27] Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama.
[28] I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima.
[29] I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.
[30] I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao.
[31] I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.
[32] I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi;
[33] Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima.
[34] Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao;
[35] Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova.
[36] Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.
[37] Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima.
[38] Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima.
[39] Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim.
[40] I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov.
[41] I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.
[42] Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu.
[43] Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.
[44] Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu,
[45] I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj;
[46] I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.
[47] Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom!
[48] Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!