[1] Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se!
[2] Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš.
[3] Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
[4] Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj?
[5] Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom.
[6] Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom.
[7] Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo!
[8] Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga.
[9] Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju.
[10] Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji.
[11] Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke.
[12] Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe?
[13] Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga.
[14] Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj,
[15] Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi!
[16] Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade.
[17] Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi!
[18] I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo.
[19] Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!