[1] Blago onome, kojemu je oproštena krivica, kojemu je grijeh pokriven.
[2] Blago èovjeku, kojemu Gospod ne prima grijeha i u èijem duhu nema lukavstva.
[3] Kad muèah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po vas dan.
[4] Jer dan i noæ tištaše me ruka tvoja; nesta soka u meni kao na ljetnoj pripeci.
[5] Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Gospodu prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega.
[6] Zato neka ti se moli svaki svetac, kad se možeš naæi; i onda potop velike vode neæe ga stignuti.
[7] Ti si zaklon moj, ti me èuvaš od tjeskobe; okružavaš me radostima u izbavljanju.
[8] Urazumiæu te, i pokazaæu ti put kojim da ideš; svjetovaæu te, oko je moje na tebi.
[9] Nemojte biti kao konj, kao mazga bez razuma, kojima uzdom i žvalama valja obuzdati gubicu, kad ne idu k tebi.
[10] Mnogo muke ima bezbožnik, a koji se uzda u Gospoda, oko njega je milost.
[11] Radujte se o Gospodu, i pjevajte, pravednici; veselite se svi koji ste prava srca.