[1] Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
[2] Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
[3] Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
[4] Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
[5] Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne.
[6] U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
[7] Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
[8] Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
[9] Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
[10] Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
[11] Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
[12] Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
[13] Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
[14] Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
[15] I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
[16] Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
[17] Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
[18] Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
[19] Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.
[20] Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.
[21] Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,
[22] Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
[23] Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
[24] Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima.
[25] Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno,
[26] S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.
[27] Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš.
[28] Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.
[29] S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida.
[30] Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.
[31] Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?
[32] Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put.
[33] Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.
[34] Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi.
[35] Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika.
[36] Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje.
[37] Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim.
[38] Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
[39] Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.
[40] Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
[41] Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.
[42] Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.
[43] Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.
[44] Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi.
[45] Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
[46] Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,
[47] Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
[48] Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me!
[49] Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,
[50] Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.