[1] U tebe se, Gospode, uzdam; nemoj me ostaviti pod sramotom dovijeka, po pravdi svojoj izbavi me.
[2] Prigni k meni uho svoje, pohitaj, pomozi mi. Budi mi kameni grad, tvrda ograda, gdje bih se spasao.
[3] Jer si ti kamena gora moja i ograda moja, imena svojega radi vodi me i upravljaj mnom.
[4] Izvadi me iz mreže, koju mi tajno zamjestiše; jer si ti krjepost moja.
[5] U tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, Gospode, Bože istini!
[6] Nenavidim one koji poštuju propadljive idole; ja se u Gospoda uzdam.
[7] Radovaæu se i veseliti se o milosti tvojoj, kad pogledaš na moju muku, poznaš tugu duše moje,
[8] Ne daš me u ruku neprijatelju, postaviš noge moje na prostranom mjestu.
[9] Smiluj se na me, Gospode; jer me je tuga, od jada iznemože oko moje, duša moja i srce moje.
[10] Išèilje u žalosti život moj, i godine moje u uzdisanju; oslabi od muke krjepost moja, i kosti moje sasahnuše.
[11] Od množine neprijatelja svojih postadoh potsmijeh i susjedima svojim, i strašilo znancima svojim; koji me vide na ulici, bježe od mene.
[12] Zaboravljen sam kao mrtav, nema me u srcima; ja sam kao razbijen sud.
[13] Jer slušam grdnju od mnogih, otsvuda strah, kad se dogovaraju na me, misle išèupati dušu moju.
[14] A ja se, Gospode, u tebe uzdam i velim: ti si Bog moj.
[15] U tvojoj su ruci dani moji; otmi me iz ruku neprijatelja mojijeh, i od onijeh, koji me gone.
[16] Pokaži svijetlo lice svoje sluzi svojemu; spasi me milošæu svojom.
[17] Gospode! nemoj me ostaviti pod sramotom; jer tebe prizivljem. Nek se posrame bezbožnici, neka zamuknu i padnu u pakao.
[18] Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom.
[19] Kako je mnogo u tebe dobra, koje èuvaš za one koji te se boje, i koje daješ onima koji se u te uzdaju pred sinovima èovjeèijim!
[20] Sakrivaš ih pod krov lica svojega od buna ljudskih; sklanjaš ih pod sjen od svadljivijeh jezika.
[21] Da je blagosloven Gospod, što mi pokaza divnu milost kao da me uvede u tvrd grad!
[22] Ja rekoh u smetnji svojoj: odbaèen sam od oèiju tvojijeh; ali ti èu molitveni glas moj, kad te prizvah.
[23] Ljubite Gospoda svi sveti njegovi; Gospod drži vjeru; i uvršeno vraæa onima koji postupaju oholo.
[24] Budite slobodni, i neka bude jako srce vaše, svi koji se u Gospoda uzdate.