[1] Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
[2] Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
[3] Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu.
[4] Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
[5] Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
[6] Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
[7] Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
[8] Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
[9] Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
[10] Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
[11] Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
[12] Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
[13] Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
[14] Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
[15] Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
[16] Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
[17] Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
[18] Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.