[1] Bože od osvete, Gospode, Bože od osvete, pokaži se!
[2] Podigni se, sudijo zemaljski, podaj zaslugu oholima.
[3] Dokle æe se bezbožnici, Gospode, dokle æe se bezbožnici hvaliti?
[4] Ruže i oholo govore, velièaju se svi koji èine bezakonje.
[5] Gaze narod tvoj, Gospode, i dostojanje tvoje muèe.
[6] Udovicu i došljaka ubijaju, i sirote more.
[7] I govore: neæe vidjeti Gospod, i neæe doznati Bog Jakovljev.
[8] Orazumite se, preludi ljudi! budale! kad æete biti pametni?
[9] Koji je stvorio uho, zar ne èuje? i koji je oko naèinio, zar ne vidi?
[10] Zar neæe oblièiti koji narode urazumljuje, koji uèi èovjeka da zna?
[11] Gospod zna misli ljudima kako su ništave.
[12] Blago èovjeku koga ti, Gospode, urazumljuješ, i zakonom svojim uèiš;
[13] Da bi mu dao mir u zle dane, dok se iskopa jama bezbožniku.
[14] Jer neæe odbaciti Gospod naroda svojega, i dostojanja svojega neæe ostaviti.
[15] Jer æe se sud vratiti na pravdu, i njega æe naæi svi prava srca.
[16] Ko æe ustati za mene suprot zlima? ko æe stati za mene suprot onima koji èine bezakonje?
[17] Kad mi Gospod ne bi bio pomoænik, brzo bi se duša moja preselila onamo gdje se muèi.
[18] Kad reèem: drkæe mi noga, milost tvoja, Gospode, prihvata me.
[19] Kad se umnože brige u srcu mom, utjehe tvoje razgovaraju dušu moju.
[20] Eda li æe blizu tebe stati prijesto krvnièki, i onaj koji namišlja nasilje nasuprot zakonu?
[21] Spremaju se na dušu pravednikovu, i krv pravu okrivljuju.
[22] Ali je Gospod moje pristanište, i Bog je moj tvrdo utoèište moje.
[23] On æe im vratiti za bezakonje njihovo, za njihovu zloæu istrijebiæe ih, istrijebiæe ih Gospod, Bog naš.