[1] Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje.
[2] Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini;
[3] Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju.
[4] Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar.
[5] Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
[6] Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju.
[7] Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu.
[8] Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano.
[9] Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima.
[10] Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.
[11] Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!