[1] Hvalite Gospoda; glasite ime njegovo; javljajte po narodima djela njegova.
[2] Pjevajte mu i slavite ga; kazujte sva èudesa njegova.
[3] Hvalite se svetijem imenom njegovijem; nek se veseli srce onijeh koji traže Gospoda.
[4] Tražite Gospoda i silu njegovu, tražite lice njegovo bez prestanka.
[5] Pamtite èudesa njegova koja je uèinio, znake njegove i sudove usta njegovijeh.
[6] Sjeme Avramovo sluge su njegove, sinovi Jakovljevi izbrani njegovi.
[7] On je Gospod Bog naš, po svoj su zemlji sudovi njegovi.
[8] Pamti uvijek zavjet svoj, rijeè, koju je dao na tisuæu koljena,
[9] Što je zavjetovao Avramu, i za što se kleo Isaku.
[10] To je postavio Jakovu za zakon, i Izrailju za zavjet vjeèni,
[11] Govoreæi: tebi æu dati zemlju Hanansku u našljedni dio.
[12] Tada ih još bijaše malo na broj, bijaše ih malo, i bjehu došljaci.
[13] Iðahu od naroda do naroda, iz jednoga carstva k drugome plemenu.
[14] Ne dade nikome da im naudi, i karaše za njih careve:
[15] “Ne dirajte u pomazanike moje, i prorocima mojim ne èinite zla.”
[16] I pusti glad na onu zemlju; i potr sav hljeb što je za hranu.
[17] Posla pred njima èovjeka; u roblje prodan bi Josif.
[18] Okovima stegoše noge njegove, gvožðe tištaše dušu njegovu,
[19] Dok se steèe rijeè njegova, i rijeè Gospodnja proslavi ga.
[20] Posla car i odriješi ga; gospodar nad narodima, i pusti ga.
[21] Postavi ga gospodarem nad domom svojim, i zapovjednikom nad svijem što imaše.
[22] Da vlada nad knezovima njegovijem po svojoj volji, i starješine njegove urazumljuje.
[23] Tada doðe Izrailj u Misir, i Jakov se preseli u zemlju Hamovu.
[24] I namnoži Bog narod svoj i uèini ga jaèega od neprijatelja njegovijeh.
[25] Prevrnu se srce njihovo te omrznuše na narod njegov, i èiniše lukavstvo slugama njegovijem.
[26] Posla Mojsija, slugu svojega, Arona izbranika svojega.
[27] Pokazaše meðu njima èudotvornu silu njegovu i znake njegove u zemlji Hamovoj.
[28] Pusti mrak i zamraèi, i ne protiviše se rijeèi njegovoj.
[29] Pretvori vodu njihovu u krv, i pomori ribu njihovu.
[30] Provre zemlja njihova žabama, i klijeti careva njihovijeh.
[31] Reèe, i doðoše bubine, uši po svijem krajevima njihovijem.
[32] Mjesto dažda posla na njih grad, živi oganj na zemlju njihovu.
[33] I pobi èokote njihove i smokve njihove, i potr drveta u krajevima njihovijem.
[34] Reèe, i doðoše skakavci i gusjenice nebrojene;
[35] I izjedoše svu travu po zemlji njihovoj, i pojedoše rod u polju njihovu.
[36] I pobi sve prvence u zemlji njihovoj, prvine svakoga truda njihova.
[37] Izvede Izrailjce sa srebrom i zlatom, i ne bješe sustala u plemenima njihovijem.
[38] Obradova se Misir izlasku njihovu, jer strah njihov bješe na nj pao.
[39] Razastrije im oblak za pokrivaè, i oganj da svijetli noæu.
[40] Moliše, i posla im prepelice, i hljebom ih nebeskim hrani.
[41] Otvori kamen i proteèe voda, rijeke protekoše po suhoj pustinji.
[42] Jer se opominjaše svete rijeèi svoje k Avramu, sluzi svojemu.
[43] I izvede narod svoj u radosti, izbrane svoje u veselju.
[44] I dade im zemlju naroda i trud tuðinaca u našljedstvo.
[45] Da bi èuvali zapovijesti njegove, i zakone njegove pazili. Aliluja.