[1] Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.
[2] Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.
[3] Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
[4] Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.
[5] Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
[6] Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.
[7] Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.
[8] Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me
[9] Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
[10] Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
[11] Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
[12] Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.
[13] Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
[14] Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.
[15] A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.