[1] Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena.
[2] Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog.
[3] Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski!
[4] Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna.
[5] Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene,
[6] Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši.
[7] Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo.
[8] Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega.
[9] Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas.
[10] Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo.
[11] Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao?
[12] Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro.
[13] Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje.
[14] Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje.
[15] Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju.
[16] Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem.
[17] Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.