Skip to content
Opens in a new window

[1] Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te.

[2] Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me.

[3] Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe.

[4] Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj.

[5] Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje.

[6] Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama.

[7] Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu.

[8] Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju.

[9] Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama

[10] Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me.

[11] Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se.

[12] A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena.

[13] Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme;

[14] Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale.

[15] Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove;

[16] Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj;

[17] Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove.

[18] Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda,

[19] Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju,

[20] Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne;

[21] Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu,

[22] Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu.

[23] Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje.

[24] Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena.

[25] Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih.

[26] To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se.

[27] Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi.

[28] Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.

Psalmi — Chapters