[1] Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
[2] Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
[3] Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
[4] Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
[5] Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
[6] Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
[7] Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
[8] On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
[9] Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
[10] Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
[11] Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
[12] Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
[13] Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
[14] Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
[15] Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
[16] Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
[17] Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
[18] Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
[19] On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
[20] Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!