[1] Velik je Gospod i slavan veoma u gradu Boga našega, na svetoj gori svojoj.
[2] Prekrasna je visina, utjeha svoj zemlji gora Sion, na sjevernoj strani njezinoj grad cara velikoga.
[3] Bog u dvorima njegovijem zna se da je braniè.
[4] Jer, gle, carevi se zemaljski sabraše, ali proðoše svi.
[5] Vidješe i zaèudiše se, prepadoše se i pobjegoše.
[6] Trepet obuze ih ondje, muèiše se kao porodilja.
[7] Vjetrom istoènim razbio si korablje Tarsiske.
[8] Što slušamo to i vidimo u gradu Gospoda nad vojskama, u gradu Boga našega. Bog ga utvrdi dovijeka.
[9] Kazujemo, Bože, milost tvoju usred crkve tvoje.
[10] Kao što je ime tvoje, Bože, tako je i hvala tvoja na krajevima zemaljskim; pravde je puna desnica tvoja.
[11] Nek se veseli gora Sion, nek se raduju kæeri Judejske sudova radi tvojijeh.
[12] Poðite oko Siona i obiðite ga, izbrojte kule njegove;
[13] Pogledajte bedeme njegove, razmotrite dvorove njegove, da pripovijedate mlaðim naraštajima.
[14] Jer je ovaj Bog naš Bog uvijek i dovijeka, on æe biti voð naš dovijeka.