[1] Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.
[2] Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.
[3] A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.
[4] Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
[5] Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
[6] Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
[7] Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
[8] Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
[9] Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
[10] Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
[11] Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
[12] Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
[13] Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
[14] Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
[15] Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
[16] Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
[17] Kola Božijih ima sila, tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
[18] Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
[19] Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
[20] Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
[21] Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
[22] Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
[23] Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
[24] Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
[25] Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:
[26] “Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”
[27] Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.
[28] Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!
[29] U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.
[30] Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.
[31] Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.
[32] Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,
[33] Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.
[34] Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima.
[35] Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!