[1] Gospode! s tvoje se sile veseli car; i kako mu je velika radost što ti pomažeš!
[2] Što mu je srce željelo, dao si mu, i molitve usta njegovijeh nijesi odbio.
[3] Jer si ga doèekao blagoslovima milosnim, metnuo si mu na glavu vijenac od dragoga kamenja.
[4] Molio te je za život i dao si mu da mu se produlje dani dovijeka.
[5] Velika je slava njegova tvojom pomoæu; slavu si i krasotu metnuo na nj.
[6] Dao si mu blagoslove dovijeka, razveselio si ga radošæu lica svojega.
[7] Jer se car uzda u Gospoda i u milost višnjega; i ne koleba se.
[8] Naæi æe ruka tvoja sve neprijatelje tvoje, naæi æe desnica tvoja one koji mrze na tebe.
[9] Uèiniæeš ih kao peæ zažarenu, kad se razgnjeviš; gnjev æe ih Gospodnji progutati, i oganj æe ih proždrijeti.
[10] Rod njihov istrijebiæeš sa zemlje, i sjeme njihovo izmeðu sinova èovjeèijih;
[11] Jer podigoše na tebe zlo, smisliše i ne mogoše izvršiti.
[12] Jer æeš ih metnuti za biljegu, iz lukova svojijeh pustiæeš strijele u lice njihovo.
[13] Podigni se, Gospode, silom svojom; mi æemo pjevati i slaviti jakost tvoju.