[1] Bože, daj caru sud svoj, i pravdu svoju sinu carevu:
[2] On æe suditi narodu tvojemu po pravdi, i nevoljnicima tvojim po pravici.
[3] Rodiæe narodu gore mirom, i humovi pravdom.
[4] On æe suditi nevoljnima u narodu, pomoæi æe sinovima ništega, i nasilnika æe oboriti,
[5] Bojaæe se tebe dok je sunca i mjeseca, od koljena do koljena.
[6] Siæi æe kao dažd na pokošenu livadu, kao kaplje koje porašaju zemlju.
[7] Procvjetaæe u dane njegove pravednik i svuda mir dokle teèe mjeseca.
[8] Vladaæe od mora do mora, i od rijeke do krajeva zemaljskih.
[9] Pred njim æe popadati divljaci, i neprijatelji njegovi prah æe lizati.
[10] Carevi Tarsiski i ostrvljani donijeæe dare, carevi Šavski i Savski daæe danak.
[11] Klanjaæe mu se svi carevi, svi narodi biæe mu pokorni.
[12] Jer æe izbaviti ubogoga koji cvili i nevoljnoga koji nema pomoænika.
[13] Biæe milostiv ništemu i ubogom, i duše æe jadnima spasti.
[14] Od prijevare i nasilja iskupiæe duše njihove, i skupa æe biti krv njihova pred oèima njegovima.
[15] Oni æe dobro živjeti, i donijeæe mu zlato iz Šave; i svagda æe se moliti za njega, i svaki æe ga dan blagosiljati.
[16] Biæe pšenice na zemlji izobila; po vrhovima gorskim lelijaæe se klasje njezino kao Livanska šuma, i po gradovima cvjetaæe ljudi kao trava na zemlji.
[17] Ime æe njegovo biti uvijek; dokle teèe sunca, ime æe njegovo rasti. Blagosloviæe se u njemu, svi æe ga narodi zvati blaženim.
[18] Blagosloven Gospod Bog, Bog Izrailjev, koji jedan èini èudesa!
[19] I blagosloveno slavno ime njegovo uvijek! slave njegove napuniæe se sva zemlja. Amin i amin.
[20] Svršiše se molitve Davida, sina Jesejeva.