[1] Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.
[2] Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?
[3] Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoæe.
[4] Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku èovjeèijih.
[5] Usta imaju, a ne govore; oèi imaju, a ne vide;
[6] Uši imaju, a ne èuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
[7] Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega.
[8] Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.
[9] Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.
[10] Dome Aronov, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.
[11] Koji se bojite Gospoda, uzdajte se u Gospoda; on im je pomoæ i štit.
[12] Gospod nas se opominje, blagosilja nas, blagosilja dom Izrailjev, blagosilja dom Aronov;
[13] Blagosilja one koji se boje Gospoda, male i velike.
[14] Da vam Gospod umnoži blagoslove, vama i sinovima vašim!
[15] Gospod da vas blagoslovi, tvorac neba i zemlje!
[16] Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima èovjeèijim.
[17] Neæe te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siðu onamo gdje se muèi.
[18] Nego æemo mi blagosiljati Gospoda otsad i dovijeka. Aliluja!