[1] Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj,
[2] Prostaci i gospodo, bogati i siromasi.
[3] Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum.
[4] Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju.
[5] Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli?
[6] Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim!
[7] Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj.
[8] Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda
[9] Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba.
[10] Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje.
[11] Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje;
[12] Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.
[13] Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove;
[14] Ali æe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æe im biti pastir; i ujutru hodiæe po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakao rastavivši ih s naseljem.
[15] Ali æe Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima.
[16] Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova.
[17] Jer kad umre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi za njim slava njegova.
[18] Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugaðaš sebi.
[19] Ali æe on otiæi u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide.
[20] Èovjek u èasti, ako nije razuman, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.