[1] Lijepo je hvaliti Gospoda, i pjevati imenu tvojemu, višnji,
[2] Javljati jutrom milost tvoju, i istinu tvoju noæu,
[3] Uz deset žica i uz psaltir, i uz jasne gusle!
[4] Jer si me razveselio, Gospode, djelima svojim, s djela ruku tvojih radujem se.
[5] Kako su velika djela tvoja, Gospode! Veoma su duboke pomisli tvoje.
[6] Bezumnik ne zna, i neznalica ne razumije toga.
[7] Kad bezbožnici nièu kao trava i cvjetaju svi koji èine bezakonje, to biva zato da bi se istrijebili dovijeka.
[8] A ti si, Gospode, visok uvijek.
[9] Jer evo neprijatelji tvoji, Gospode, jer evo neprijatelji tvoji ginu, i rasipaju se svi koji èine bezakonje;
[10] A moj rog ti uzvišuješ kao rog u jednoroga, ja sam pomazan novijem uljem.
[11] I oko moje vidi neprijatelje moje, i o bezakonicima, koji ustaju na mene, slušaju uši moje.
[12] Pravednik se zeleni kao finik, kao kedar na Livanu uzvišuje se.
[13] Koji su zasaðeni u domu Gospodnjem, zelene se u dvorovima Boga našega;
[14] Rodni su i u starosti, jedri i zeleni,
[15] Javljajuæi da je pravedan Gospod, braniè moj, i da nema u njemu nepravde.