[1] Bože! nemoj zamuknuti, nemoj šutjeti, niti poèivaj, Bože!
[2] Jer evo neprijatelji tvoji uzavreše, i koji te nenavide, podigoše glavu.
[3] Po narod tvoj zlo naumiše, i dogovaraju se na izbrane tvoje.
[4] Rekoše: hodite da ih istrijebimo izmeðu naroda da se više ne spominje ime Izrailjevo.
[5] Složno pristaše i suprot tebi vjeru uhvatiše:
[6] Naselja Edomova i Ismailovci, Moav i Agareni,
[7] Geval i Amon i Amalik, Filisteji s Tircima;
[8] I Asur udruži se s njima; postadoše mišica sinovima Lotovijem.
[9] Uèini im onako kao Madijamu, kao Sisari, kao Javinu na potoku Kisonu,
[10] Koji su istrijebljeni u Aendoru, nagnojiše sobom zemlju.
[11] Uradi s njima, s knezovima njihovijem, kao s Orivom i Zivom, i sa svima glavarima njihovijem kao sa Zevejem i Salmanom.
[12] Jer govore: osvojimo naselja Božija.
[13] Bože moj! zapovjedi neka budu kao prah, kao pijesak pred vjetrom.
[14] Kao što oganj sažiže šumu, i kao plamen što zapaljuje gore,
[15] Tako ih pognaj burom svojom i vihorom svojim smeti ih.
[16] Pokrij lice njihovo sramotom, da bi tražili ime tvoje, Gospode!
[17] Neka se stide i srame dovijeka, neka se smetu i izginu!
[18] I neka znadu da si ti, kojemu je ime Gospod, jedini najviši nad svom zemljom.