[1] Bože, Bože moj! zašto si me ostavio udaljivši se od spasenja mojega, od rijeèi vike moje?
[2] Bože moj! vièem danju, a ti me ne slušaš, i noæu, ali nemam mira.
[3] Sveti, koji živiš u pohvalama Izrailjevim!
[4] U tebe se uzdaše oci naši, uzdaše se, i ti si ih izbavljao.
[5] Tebe prizivaše, i spasavaše se; u tebe se uzdaše, i ne ostajaše u sramoti.
[6] A ja sam crv, a ne èovjek; potsmijeh ljudima i rug narodu.
[7] Koji me vide, svi mi se rugaju, razvaljuju usta, mašu glavom,
[8] I govore: oslonio se na Gospoda, neka mu pomože, neka ga izbavi, ako ga miluje.
[9] Ta, ti si me izvadio iz utrobe; ti si me umirio na sisi matere moje.
[10] Za tobom pristajem od roðenja, od utrobe matere moje ti si Bog moj.
[11] Ne udaljuj se od mene; jer je nevolja blizu, a nema pomoænika.
[12] Opteèe me mnoštvo telaca; jaki volovi Vasanski opkoliše me;
[13] Razvališe na me usta svoja. Lav je gladan lova i rièe.
[14] Kao voda razlih se; rasuše se sve kosti moje; srce moje posta kao vosak, rastopilo se u meni.
[15] Sasuši se kao crijep krjepost moja, i jezik moj prionu za grlo, i u prah smrtni meæeš me.
[16] Opkoliše me psi mnogi; èeta zlikovaca ide oko mene, probodoše ruke moje i noge moje.
[17] Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.
[18] Dijele haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju bacaju ždrijeb.
[19] Ali ti, Gospode, ne udaljuj se. Silo moja, pohitaj mi u pomoæ.
[20] Izbavi od maèa dušu moju, od psa jedinicu moju.
[21] Saèuvaj me od usta lavovijeh, i od rogova bivolovih, èuvši, izbavi me.
[22] Kazujem ime tvoje braæi; usred skupštine hvaliæu te.
[23] Koji se bojite Gospoda, hvalite ga. Sve sjeme Jakovljevo! poštuj ga. Boj ga se, sve sjeme Izrailjevo!
[24] Jer se ne ogluši molitve ništega niti je odbi; ne odvrati od njega lica svojega, nego ga usliši kad ga zazva.
[25] Tebe æu hvaliti na skupštini velikoj; zavjete svoje svršiæu pred onima koji se njega boje.
[26] Neka jedu ubogi i nasite se, i neka hvale Gospoda koji ga traže; živo da bude srce vaše dovijeka.
[27] Opomenuæe se i obratiæe se ka Gospodu svi krajevi zemaljski, i pokloniæe se pred njim sva plemena neznabožaèka.
[28] Jer je Gospodnje carstvo; on vlada narodima.
[29] Ješæe i pokloniæe se svi pretili na zemlji; pred njim æe pasti svi koji slaze u prah, koji ne mogu saèuvati duše svoje u životu.
[30] Sjeme æe njihovo služiti njemu. Kazivaæe se za Gospoda rodu potonjemu.
[31] Doæi æe, i kazivaæe pravdu njegovu ljudima njegovijem, koji æe se roditi; jer je on uèinio ovo.