[1] Hodite, zapjevajmo Gospodu, pokliknimo Bogu, gradu spasenja svojega!
[2] Izaðimo pred lice njegovo s hvalom, u pjesmama pokliknimo mu!
[3] Jer je Gospod velik Bog i velik car nad svijem bogovima.
[4] U njegovoj su ruci dubine zemaljske, i visine gorske njegove su.
[5] Njegovo je more i on ga je stvorio, i suhotu ruke su njegove naèinile.
[6] Hodite, poklonimo se, pripadnimo, kleknimo pred Gospodom tvorcem svojim.
[7] Jer je on Bog naš, i mi narod paše njegove i ovce ruke njegove. Sad kad biste poslušali glas njegov:
[8] “Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Merivi, kao u dan kušanja u pustinji,
[9] Gdje me kušaše oci vaši, ispitaše i vidješe djelo moje.
[10] Èetrdeset godina srdih se na rod onaj, i rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, i ne znaju putova mojih;
[11] I zato se zakleh u gnjevu svom da neæe uæi u mir moj.”