[1] Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva.
[2] Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam.
[3] On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora;
[4] Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda.
[5] Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju,
[6] Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori.
[7] Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi.
[8] Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima.
[9] Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište.
[10] Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje.
[11] Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim.
[12] Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
[13] Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja.
[14] “Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje.
[15] Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga.
[16] Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.”