[1] Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom.
[2] Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!
[3] Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.
[4] Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav.
[5] Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.
[6] Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se:
[7] Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom.
[8] A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.
[9] Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.