[1] Dođite, pjevajmo Gospodu, veselo kličimo stijeni spasenja našeg!
[2] Dajte da hvalom stanemo pred Njega; dajte da Mu se veselimo pjesmama slave!
[3] Jer Gospod je uzvišeni Bog i silni Kralj iznad bogova svih,
[4] u ruci Njegovoj su dubine zemlje, i vrhovi planina Njegovi su,
[5] Njegovo je i more, On ga je stvorio; ruke Njegove oblikovaše suhu zemlju.
[6] Dođite, molimo se i na koljena padnimo, hvalimo Gospoda, Stvoritelja našeg.
[7] Jer On je Bog naš, a mi smo narod paše Njegove, ovce Njegovih ruku. Ako danas čujete glas Njegov,
[8] ne budite tvrdih srca kao onda kod Meribe, kao onog dana u Masi, u divljini,
[9] kada su Me očevi vaši kušali i ispitivali, premda su vidjeli sva djela Moja.
[10] Četrdeset godina jadio Me naraštaj taj, pa rekoh: „Narod su nestalnoga srca i ne poznaju staze Moje.”
[11] Stoga se zakleh u srdžbi Svojoj: „Nikad neće ući u Moj spokoj!”