[1] O, Bože, odbacio si nas, srušio bedeme naše, srdit si; ah, spasi nas.
[2] Ti si zemlju uzdrmao, silno je raspolovio; sad zacijeli njene pukotine, jer se poljuljala.
[3] Pustio si da narod Tvoj tjeskobu iskusi, napio si nas vinom omamljujućim.
[4] Zastavu si postavio za one koji Te se plaše, da tamo mogu uteći od luka i strijele.
[5] Da se spase miljenici Tvoji, spasenje podari desnicom Svojom i odgovori!
[6] Bog u svetosti Svojoj reče: „Šekem ću razdijeliti kličući, dolinu Sukot razmjeriti,
[7] moj je Gilead, moj Manaše, Efrajim mi kaciga, Juda mi žezlo,
[8] Moab mi je umivaonik, na Edom ću obuću baciti, nad Filistejcima pobjede slaviti.”
[9] Ko me vodi u tvrdi grad, ko će me odvesti u Edom?
[10] Zar nas nisi odbacio, Gospode? Zar nećeš Ti, o Gospode, stati pred čete naše?
[11] Ah, daj nam spas u nevolji, jer ništavna je ljudska pomoć!
[12] S Bogom ćemo izvojevati pobjedu; On će zgazit neprijatelje naše!