[1] Slavite Gospoda! O, hvalite Gospoda jer je dobar. Vječna je milost Njegova.
[2] Ko će govoriti o moćnim djelima Gospodnjim? Ko li će Mu iskazati pohvalu valjanu?
[3] Blagoslovljeni su oni što pravdu čuvaju, oni što pravdu čine u svako doba!
[4] O Gospode, sjeti me se kad dobrotu daruješ narodu Svome; pomozi mi dok njih spašavaš.
[5] Daj da uživam blagodati izabranika Tvojih. Da se radujem veselju naroda Tvoga. Da se dičim silnom baštinom Tvojom.
[6] Mi zgriješismo zajedno s očevima našim, bezakonje učinismo i bezbožno postupasmo.
[7] Očevi naši u Egiptu ne razumješe čuda Tvoja. Oni ne shvatiše; ne prisjetiše se silne milosti, već se protiv Svevišnjeg podigoše na Crvenom moru.
[8] Ali On ih je izbavio radi imena Svoga, da pokaže svu silnu moć Svoju.
[9] Naredi Crvenom moru, i ono presuši, povede ih iznad valova kao kroz pustinju.
[10] Iz ruku mrzitelja ih istrgnu, i spasi ih od ruku dušmana njihovih,
[11] vode prekriše neprijatelje njihove, nijedan ne ostade.
[12] Tada povjerovaše u riječi Njegove, i pjevaše Mu hvalu.
[13] Ali ubrzo zaboraviše djela Njegova, i ne čekaše Njegova savjeta.
[14] Pohlepi se odaše u divljini, i kušaše Boga u pustinji.
[15] I dade im što iskaše, ali im groznicu u dušu posla.
[16] Kad ljudi u logoru stadoše zavidjeti Mojsiju i Aronu, svecima Gospodnjim,
[17] tada se zemlja otvori silno i Datana proždrije, Abiramovo prekrije mnoštvo,
[18] oganj pade među društvo njihovo i plamen proguta zlotvore.
[19] Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata izlivenu.
[20] Tako zamijeniše slavu Božiju likom bika što travu pase.
[21] Zaboraviše Boga, Spasitelja, koji čuda načini u Egiptu,
[22] i znamenja u Hamovoj zemlji, i strahote kraj Crvenog mora.
[23] Zato reče da će ih uništiti, ali Mojsije, izabranik Njegov, stade pred Njega na obali, da srdžbu Njegovu odvrati kako ih ne bi uništio.
[24] Oni prezreše i zemlju obećanu, ne vjerujući riječi Njegovoj.
[25] Žalili su se pod šatorima, ne poslušaše glasa Gospodnja.
[26] Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih u divljini pokositi,
[27] da će im potomke među narodima zatrti, da će ih širom zemlje rasuti.
[28] Tako se posvetiše Baal Peoru i stadoše jesti od žrtvi koje su prinijeli mrtvima;
[29] srdžbu Njegovu izazvaše djelima svojim, i bolest među njima izbi.
[30] No, Pinhas se podiže i presudi; tad kuge nestade.
[31] To mu se kao pravičnost pripisa za sva pokoljenja dovijeka.
[32] Rasrdiše Ga i kraj voda meripskih, Mojsija zbog njih zlo snađe,
[33] jer ožalostiše duh njegov, i tako izgovori riječi nepromišljene.
[34] Nisu istrijebili narode onako kako im Gospod bješe zapovjedio,
[35] nego se sa njima pomiješaše i krenuše stazama njihovim.
[36] Služili su idolima njihovim; i to im zamka postade!
[37] Čak sinove svoje i kćeri nježne žrtvovaše zlodusima,
[38] nevinu krv oni prolijevaše, krv sinova i kćerki svojih žrtvovaše likovima kanaanskim; zemlju krvlju okaljaše.
[39] Djelima se svojim uprljaše, bludničili su djelima svojim.
[40] Tad se Gospodnja srdžba rasplamsa na narod Njegov; ogadi Mu se vlastita baština.
[41] Tako ih dade u ruke naroda, da njima vladaju mrzitelji njihovi.
[42] Neprijatelji ih stlačiše, oni ih svladaše i podložiše.
[43] Mnogo puta ih izbavi, no, srce njihovo ostade tvrdo, propadali su zbog zlodjela svojih.
[44] Ali ipak je pogledao nevolje njihove kada začu jauk.
[45] Zbog njih se sjeti Zavjeta Svoga, sažali se u velikom milosrđu blagom.
[46] Učini da nađu milost u onih što ih porobiše.
[47] Spasi nas, Gospode, Bože naš; okupi nas iz naroda raznih da slavimo ime Tvoje, da se ponosimo hvalom Tvojom.
[48] Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, od vječnosti do vječnosti! I sav narod neka kaže: „Amin!” Slavite Gospoda!