[1] Strpljivo sam čekao Gospoda, a On tad prikloni uho Svoje i začu moj vapaj.
[2] Izvukao me iz ponora i blata propasti, noge moje na stijeni učvrstio i korake osnažio,
[3] dao je novu pjesmu usnama mojim, pjesmu zahvalnicu Bogu našem. Tako će mnogi uvidjeti i plašiti se, uzdati se u Gospoda.
[4] Blago čovjeku koji Gospoda učini utočištem svojim, koji se ne obraća ponosnima, onima koji lutaju i lažu.
[5] Umnožio si Svoja divna čuda i misli Svoje za nas, o, Gospode, Bože naš; ko ti je sličan? Svjedočit ću i govoriti o njima, ali gle, suviše ih je za riječi!
[6] U žrtvama i darovima nisi uživao, ali si otvorio uši moje. Paljenice i žrtve za grijeh nisi tražio.
[7] Tada sam kazao: „Evo dolazim, u svitku knjige zabilješka je o meni.
[8] Hoću vršiti volju Tvoju, Zakon je Tvoj u srcu mome.”
[9] Objavljivao sam radosnu vijest spasenja u velikom zboru, gle, usne svoje zauzdavao nisam, o, Gospode, Ti to znaš!
[10] Spasenje Tvoje nisam skrio u svome srcu, o Tvome spasu i istinama sam govorio. Nisam tajio Tvoju postojanu ljubav i vjernost pred velikim zborom.
[11] A Ti, Gospode, ne zatvaraj srce Svoje preda mnom, Tvoja ljubav i vjernost će me održati dovijeka!
[12] Jer bezbrojna zla me opsjedaju, grijesi me stigoše i vid me ostavi, više ih je no dlaka na glavi mojoj, i hrabrost me moja napušta!
[13] Gospode, neka Ti je milo da me spasiš; Gospode, dođi mi u pomoć!
[14] Daj da se postide oni što zbrajaju sramotu i razočarenje, oni koji mi hoće život oduzeti; daj da se odvrate i osramote oni što uživaju u patnji mojoj!
[15] Neka se skamene u sramoti svojoj svi koji mi kazaše: „Ha, Ha!”
[16] Ali neka se vesele svi koji Te traže, i neka radost u Tebi nađu; daj da oni koji ljube Tvoje spasenje dovijeka kliču: „Gospod je uzvišen!”
[17] A Gospod mari za mene premda sam jadnik bijedni. Ti si pomoć moja i spas, Bože moj, ne kasni!