[1] Grešan je zlotvor u dubini srca svoga; straha Božijeg pred očima nema.
[2] Jer laska si pred vlastitim očima misleći da se zlodjela njegova ne mogu doznati i prezrjeti.
[3] Riječi njegove su prevara i zlodjelo, on više ne mari za dobrom i razumom.
[4] Zlo smišlja na postelji svojoj, ostaje na putu opakih i od zločina ne odustaje.
[5] Gospode, ljubav Tvoja je do nebesa, do oblaka vjernost Tvoja.
[6] Pravda je Tvoja poput planina Božijih, sud Tvoj kao dubina golema; ljude i zvijeri, Gospode, čuvaš.
[7] O Bože, kako je dragocjena ljubav Tvoja, u sjeni krila Tvojih sinovi čovječiji utočište nalaze,
[8] oni gozbe bogatstvom Doma Tvoga, napajaš ih rijekom slasti Svoje,
[9] jer Gospode, kod Tebe je izvor života, u Tvome svjetlu svjetlost vidimo!
[10] Ah, nastavi ljubiti one koji Te poznaju, sa pravdom Svojom za one poštena srca!
[11] Ne daj da me zgazi noga oholih, neka me ne otjera ruka grešnika!
[12] Gle, tamo padoše zločinci, oboreni su i neće više ustati.