[1] O Gospode, narodi provališe u baštinu Tvoju, Sveti hram obeščastiše i razoriše Jerusalem.
[2] Tijela sluga Tvojih ostaviše pticama za hranu, a kosti Tvojih vjernika baciše zvijerima.
[3] Prolijevali su krv njihovu kao vodu svuda oko Jerusalema.
[4] Postali smo sramota susjedima našim, ismijani i omalovaženi od svih oko nas.
[5] Dokle još, Gospode? Zar ćeš se dovijeka srditi? Zar će ljubomora Tvoja poput ognja žariti?
[6] Sunovrati srdžbu Svoju na narode koji Te ne poznaju, na kraljevstva koja ne zazivaju ime Tvoje!
[7] Jer proždrli su Jakova i srušili dom njegov!
[8] Ne spominji se naših prijašnjih grijeha, neka nas brzo snađe milost Tvoja, jer smo poniženi i jadni.
[9] Pomozi nam, Bože našeg spasenja, za slavu imena Svoga, i grijehe nam naše oprosti, zbog imena Svoga!
[10] Zašto da narodi govore: „Gdje je njihov Bog sada?” Pred očima našim pokaži kako krv sluga Svojih osvećuješ među narodima.
[11] Neka do Tebe dopru uzdasi zarobljenika, sačuvaj snagom ruku Svojih one koje su predali smrti!
[12] A našim susjedima sedmerostruko u krilo vrati pogrdu koju naniješe Tebi, o Gospode!
[13] A mi, Tvoj narod i ovce paše Tvoje, slavit ćemo Te dovijeka i s koljena na koljeno kazivati hvalu Tvoju.