[1] Gospode moj, spasi me od neprijatelja; štiti me od onih što se protiv mene dižu,
[2] izbavi me od onih koji zlo čine, sačuvaj me od krvnika.
[3] Jer, gle, vrebaju život moj; silnici se dižu na me, a nikakvog grijeha ne učinih, Gospode.
[4] Protiv nevina čovjeka se spremaju, Bože, pomozi!
[5] Ti si, Gospode nad vojskama, Bog Izraela, kreni na narode i ne štedi nijednog koji spletkari i zlo smišlja.
[6] Svake noći se vraćaju, laju kao psi i lutaju gradom,
[7] gle, iz usta njihovih izvire zlo, a usne im poput mačeva. Idu i misle: „Ko će ovo čuti?”
[8] No, Ti ih Gospode ismijavaš, ruglo su Ti narodi svi.
[9] Silo moja, u Tebe se uzdam, jer Bog je tvrđava moja.
[10] Gospod će mi poći u susret s ljubavlju Svojom, Bog će dati da kao pobjednik gledam neprijatelje svoje.
[11] Nemoj ih ubijati, da narod ne zaboravi; prognaj ih silom i obori, Gospode, štitu naš.
[12] Zarobi ih u oholosti zbog grijeha usta njihovih, zbog riječi usana njihovih, zbog laži i kletvi.
[13] Zatri ih u srdžbi, potpuno razori; neka se zna – Bog vlada nad Jakovom do kraja zemaljskog.
[14] Svake noći se vraćaju, laju kao psi i lutaju gradom,
[15] skitaju se i traže hranu, urlaju ako se ne zasite.
[16] Ali ja ću pjevati o sili Tvojoj; glasno ću jutrom pjevati o ljubavi Tvojoj, jer bio si moja tvrđava, utočište u danima nevolje.
[17] Tebi ću pjevati, silo moja, jer si vječna tvrđava moja, o Bože, Bože, koji pokazuješ postojanu ljubav Svoju!