[1] Gospode, Tebe dozivam, požuri! Čuj glas moj kada Te zovem!
[2] Neka mi se molitva zaračuna kao tamjan pred Tobom, a ruke moje uzdignute kao večernja žrtva!
[3] Gospode, postavi stražu na usta moja, pazi na kapije usana mojih!
[4] Ne daj da mi se srce prikloni zlu, da me obuzmu djela zla u društvu ljudi koji nevaljalosti čine; ne daj da okusim poslastice njihove!
[5] Neka pravednik na me udari, jer to je milost; neka me kori, to je ulje za čelo moje; neka to podnese glava moja, samo se protiv zlobe njihove molim.
[6] Kad se sa stijena sunovrate suci njihovi, onda će čuti moje riječi, jer su valjane.
[7] Kosti će naše rasuti u carstvu mrtvih kao kad plug ore i razbacuje zemlju.
[8] No, oči upravljam Tebi, o Bože, Gospode; Tebi se utječem, ne ostavljaj me bez utočišta.
[9] Čuvaj me od zamki što postaviše, od klopki zločinaca.
[10] Neka se zločincu spletu u vlastitim mrežama, a ja ću sigurno proći.